Zasavlje je prostor neumjerenosti, prije svega u pogledu vertikalnih dimenzija. U sredini “crvenih područja” (u sociološkom smislu riječi, kao na primjer Zenica u BiH.) jednako toliko arhitekture kao iznad zemlje dogodilo se pod njom, ali cjelokupni dojam popravlja najviša gra|evina u Sloveniji, impozantni armiranobetonski dimnjak visok više od 300 m.

U vrijeme krize socijalizma iz ovog se prostora u Ljubljanu projicirala nova slovenska kultura, s novim kriterijima estetike. Laibach i Irwini bili su vrhunac slovenske kulture devedesetih, kulture koja nosi naziv Neue Slowenishe Kunst. Umjetnici su se obračunali s tipično slovenskim običajem podilaženja Zapadu i trenutnoj ideologiji. Prema likovnom kritičaru Tomažu Brejcu, oni su u drugoj polovici osamdesetih učinkovito raznijeli lirski subjekt slovenskog modernizma, ironiziravši ga i raskrinkavši njegovo povijesno umjetničko domoljublje. Pri tome je prostor “crvenih područja”, koji je odražavao karikiranu sliku socijalizma, bio najprimjereniji medij.